Glazba se stoljećima razvijala ispreplitanjem najrazličitijih kultura, što znači da je, u samoj svojoj biti, interkulturalna umjetnost. Danas je to zamjetno u daleko većoj mjeri. Protokom ljudi i informacija teško će nečija kulturalno „čista“ glazba, pa čak i tradicijska glazba, ostati imuna na utjecaje različitih stilova iz cijeloga svijeta. Stoga je, gledano s pedagoškog aspekta, nastava glazbe idealno područje u kojemu učenici mogu razvijati interkulturalnu kompetenciju. Ona se, prije svega, treba razvijati upoznavanjem različitih glazbenih tradicija, ali i kultura u cjelini. U tu svrhu u ovom su radu analizirani sadržaji pripadajućih CD-a uz službeno odobrene pakete udžbenika za nastavu glazbe od petog do osmog razreda osnovne škole i od prvog do četvrtog razreda gimnazije (opće, jezične i klasične) te od prvog do drugog razreda (prirodoslovne i prirodoslovno-matematičke). Analiza je bila usmjerena na identifikaciju prisutnosti primjera različitih glazbenih tradicija sa svih kontinenata i njihovu zastupljenost spram primjera koji pripadaju zapadnoeuropskoj umjetničkoj glazbi. Rezultati su pokazali da je zastupljenost primjera različitih glazba svijeta više nego nedovoljna. Smatramo da je to velika prepreka interkulturalnom odgoju u nastavi glazbe jer se većina nastavnika glazbe u općeobrazovnim školama isključivo ili najvećim dijelom koristi službeno odobrenim udžbenicima i pripadajućim CD-ima. Ovim radom želi se ukazati na potrebu interkulturalizacije važećih CD-a za nastavu glazbe, odnosno implementaciju većeg broja primjera koji pripadaju različitim glazbama svijeta.
