U znanstvenoj monografiji „Zamjenica one u diskursu – na granici između neodređenosti i osobnosti“ autorica polazi od teze da neodređene zamjenice poput engleske zamjenice one, koja je u središtu zanimanja, predstavljaju još uvijek slabo poznatu, odnosno nestabilnu kategoriju s obzirom na svoje referentne vrijednosti i funkcionalne aspekte u različitim vrstama diskursa (s posebnim osvrtom na književni diskurs) te zaslužuju dodatnu analizu i istraživanje, koje doprinosi njihovu jasnijem razumijevanju. Boljem razumijevanju zamjenice one u engleskome jeziku pridonosi usporedna analiza njezinih značenjskih srodnika u njemačkome, hrvatskome i španjolskome jeziku –zamjenica man i uno te zamjeničke imenice čovjek – koja je sastavni dio ove studije. Na temelju rezultata poredbene analize utvrđene su sličnosti i razlike između navedenih značenjskih srodnika, čime autorica podupire svoju tezu da zamjenice slične engleskoj zamjenici one postoje i u drugim jezicima te da mogu stajati na mjestu različitih osobnih zamjenica i tako ispunjavati višestruke stilističke funkcije, kao što je jačanje iskaza, uopćavanje, asimilacija i sjedinjenje mnoštva različitih perspektiva. Istraživanjem se također potvrđuje teza da je suvremena uporaba zamjenica ukorijenjena u prošlosti te da osobne zamjenice, prije svega u engleskome jeziku, predstavljaju djelomično nestabilnu i fluidnu kategoriju, iako se tradicionalno smatraju „zatvorenom klasom“ riječi. Analizom je potvrđena trojna priroda zamjenice one koja je relevantna i u suvremenoj jezičnoj uporabi: one1 (generički one), one2(generičko-egocentrični one) i one3(progresivno-egocentrični one). Usporedbom s njezinim srodnicima u njemačkome, hrvatskome i španjolskome jeziku, utvrđeno je da sve tri zamjenice mogu služiti kako nespecifičnoj (rodno neutralnoj) tako i specifičnoj referenciji, izražavajući različite stupnjeve uopćenosti i predstavljajući sredstvo impersonalizacije i implementacije kvazineodređenosti, skrivajući u mnogim slučajevima sasvim specifične referente.
