Predstavljanje razvoja nastave Pjevanja u osnovnoj školi na području Hrvatske započinjemo razdobljem koje obilježava bujanje narodne svijesti i težnje manjih naroda za samostalnošću koja dovodi do uvođenja hrvatskog jezika u škole. Uporabom narodnog jezika u škole uvedena je i glazba kao obvezan predmet pod nazivom Pjevanje. U tom razdoblju nastaju prve pjesmarice, udžbenici i priručnici na hrvatskom jeziku. Glazbeni pedagozi, učitelji i drugi autori glazbeno-pedagoške literature pod utjecanjem su nacionalnih pokreta prepoznali važnost narodne pjesme za nastavu pjevanja, i ne samo kao instrument pri nacionalnom odgoju, već kao važan didaktičko sredstvo za ispunjenje glazbenih, odgojnih i estetskih ciljeva pjevanja. Ovo je razdoblje institucionalne reforme školstva u kojemu su doneseni važni školski zakoni koji postavljaju temelje nacionalnog školstva. Značajni doprinos razvoju glazbene pedagogije dali su Franjo Kuhač i Vjenceslav Novak koji su među prvima promišljali o metodici rada u nastavi Pjevanja i time postavljaju temelje razvoja glazbeno-pedagoške misli u Hrvatskoj.
