Hrvatski povjesničar, prevoditelj i likovni kritičar Vladimir Rismondo (1902. – 1994.) mnogo je utjecao na hrvatsku historiografiju, kako u prevođenju historiografskih radova tako i u ediranju diplomatičkoga gradiva. Nezaobilazan je njegov prinos razvitku pomoćnih povijesnih znanosti, napose u proučavanju i publiciranju splitske notarske građe, te hrvatskoj historiografiji u priređivanju i prevođenju povijesnih djela (Toma Arhiđakon, Kronika; Miha Madijev de Barbazanis, Historija; A Cutheis, Tabula; Pavao Andreis, Povijest grada Trogira I-II; Vicko Solitro, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji; priređivanje i objavljivanje kritičkoga izdanja Zlatne knjige (Libro d’oro) grada Splita.