Govoreći i pišući o umjetnosti, napose onoj suvremenoj, aktualnoj, pitanje se likovne kritike nameće kao bitna i nezaobilazna tema. Povijesno gledano, likovna je kritika prošla različite faze u kojima njezin status nije uvijek bio jednoznačan i jednako vrednovan. Dok je nekada likovni kritičar imao ulogu adekvatnoga posrednika između djela i publike, u novije je vrijeme njegova posrednička uloga počela blijedjeti, a pridjev adekvatan postajao je sve diskutabilniji u kontekstu istinskoga prenošenja iskustvenih (i estetskih) spoznaja o umjetničkom djelu. Određujući ulogu likovnoga kritičara, Miško Šuvaković piše kako je on osoba koja bi trebala inicirati, prepoznavati, pratiti, posredovati i teorijski interpretirati aktualnu produkciju i život svijeta umjetnosti. Nadalje, uloga je likovne kritike povezana i s preliminarnim oblikovanjem kanona pa će se u daljnjem tekstu između ostaloga tragati i za odgovorima na pitanja vezana uz teorijsku (ne)mogućnost likovne kritike da bude u službi kanonizacije djela i zasnivanja likovnoga kanona.
