Ovim radom predstavljeno je dosad neistraženo stvaralaštvo hrvatskog arhitekta Vojtjeha Delfina (1921. – 1981.). Kvalitativnim metodama obrađeni su izvori iz arhivskih zbirki Atelijera Meštrović, Hrvatskoga restauratorskog zavoda, Udruženja hrvatskih arhitekata i privatne zbirke umjetnika Marka Tadića, kao i članci objavljeni u časopisima Čovjek i prostor, Arhitektura, Šibenski list, Život umjetnosti i dr. Najviše Delfinovih radova nastalo je u razdoblju od 1944. do 1971. godine, ali je većina ostala nerealizirana. Objekti javne namjene poput Muzeja Pounja u Bihaću (1963.) i Doma Radio-televizije (1962.), uređenje interijera Atelijera Meštrović (1968. – 1969.), urbanistički projekti i planovi poput Idejnog urbanističkog rješenja naselja Trnje (1966.), početna su točka u promatranju Delfinove modernosti, inventivnosti i kreativnosti koja ponajviše dolazi do izražaja u eksperimentalnom projektu Hidromobilnog sistema (1966.).
