U suvremeno doba jezično se obogaćivanje odvija na dva kolosijeka: s jedne strane zahvaljujući posuđenicama i nomenklaturama koje preslikavaju razvoj ljudskog društva, s druge strane unutarnjim zalihama samog jezika. Frazeologija čija je uloga da na osjećajan način izrazi doživljaj govornika spram stvarnosti koja ih okružuje, pridonosi boljem shvaćanju i tumačenju ideja i mišljenja neke jezične zajednice. Ovaj rad nastoji prikazati fenomen motivacije u frazemima te njihovo značenje koje je usko povezano s pojmom takozvane “unutarnje forme”. Pokušalo se istaknuti važnost retoričkih figura koje su motivacija mnogih frazema te važnost strukture frazema, a koja je uvjetovana i činjenicom da frazeologija pripada govornom jeziku. Potrebno je ukazati na činjenicu da sva sredstva kojima jedan jezik raspolaže kako bi komunikaciju učinio izražajnijom, u frazeologiji postaju građa u tvorbi novih jezičnih znakova.
