Moderna nastava Hrvatskoga jezika u svoje središte postavlja učenika, dok učitelj postaje organizator, voditelj i poticatelj. Osim toga, nastava postaje interdisciplinarna, ona povezuje različita predmetna područja, ali i druge znanosti čak i tijekom samo jednoga nastavnog sata. Da bi se to postiglo i da bi učenik uočio poveznice između teorije koju stječe u školi s onime što mu je potrebno u stvarnome svijetu, učitelji moraju svoju nastavu svakodnevno osuvremenjivati koristeći se prikladnim nastavnim metodama. Jedan od pristupa koji podupire takav način poučavanja jest konceptualni pristup. Zahvaljujući istraživačkome učenju koje je u srži konceptualnoga pristupa, učenici mogu razumjeti činjenično znanje preko složenih, apstraktnih koncepata istovremeno razvijajući različite vještine učenja. Nadalje, preko koncepata u mogućnosti su povezivati različito gradivo i uočavati poveznice među kompleksnim pojmovima i jednostavno ih prenositi i primjenjivati izvan učionice. Ovaj rad donosi pregled metoda koje su najučinkovitije u konceptualnome pristupu zajedno s konkretnim primjerima u nastavi Hrvatskoga jezika.
