Video kao medij pronalazi sve veću uporabu u obrazovanju, kako u klasičnoj nastavi u učionici, tako i u e-obrazovanju. Postavljajući tezu da se najbolje nauči ono što se iskustvom doživi i prepuštajući polazniku središnje mjesto u nastavi, cilj je ovoga rada propitati mogućnosti koje video nudi nastavi stranih jezika, prije svega nastavi inojezičnoga hrvatskog koji se poučava u Hrvatskoj. Rad slijedi glavne postavke empirista i konstruktivizma. Analizira se priroda nastave stranih jezika i ciljna skupina kojoj je nastava namijenjena. Određuju se, prema Bloomovoj taksonomiji, ishodi nastave koji utječu na odabir određenoga medija i tehnologije. U radu se daju četiri primjera moguće primjene videa u nastavi, nakon čega se ističu dobre i loše strane korištenja ovoga medija. Svrha je rada doprinos zalaganju za uporabu novih tehnologija koje zahtijevaju novu paradigmu nastave u kojoj će se promijeniti uloga svih triju čimbenika obrazovnoga procesa: nastavnika, učenika i obrazovnih materijala.
