U radu se nadarenosti pristupa kao pedagoškom problemu. Provedeno je istraživanje kojemu je cilj bio ustvrditi razlikuju li se učitelji hrvatskoga jezika u osnovnim školama u Splitu u percepciji osobne (ne)kompetentnosti za rad s darovitim učenicima s obzirom na iskustvo u radu s darovitima te duljinu radnog staža. Utvrđeno je da jedino iskustvo u radu s darovitima pridonosi osjećaju veće kompetentnosti, što upućuje na potrebu stjecanja relevantnih znanja te razvoja vještina i sposobnosti koje će učitelji redovito i rado primjenjivati u radu s darovitima. Da bi se to ostvarilo, potreban je sustavan proces osposobljavanja učitelja za rad s darovitima, koji treba započeti još tijekom studija, što uviđaju i sami učitelji. Na temelju analize sadržaja pisanih izjava učitelja o očekivanim sadržajima programa stručnog osposobljavanja za rad s darovitim učenicima utvrđeno je da program treba uključivati temeljne spoznaje o darovitosti, primjerene metode i oblike rada te primjere iz prakse. Dobiveni rezultati upućuju na nedovoljnu osposobljenost učitelja za rad s darovitima te potrebu uvođenja kolegija o pedagogiji djece s posebnim potrebama na sve nastavničke studije kako bi učitelji dobili temelje za razvoj pozitivnih stavova o darovitosti, uz neizostavne prilike za razvoj vještina i sposobnosti za budući rad s darovitim učenicima.
