Russellov paradoks razreda svih razreda koji nisu svoji članovi najpoznatija je antinomija tzv. naivne teorije skupova. Paradoks je izravno motivirao nastanak Russellove teorije tipova i, zajedno s drugim antinomijama naivne teorije, aksiomatizaciju teorije skupova. Međutim, puno je manje poznato na koji je način sam Russell, u svjetlu svojih onovremenih metafizičkih pogleda na narav razredā, isprva interpretirao paradoks koji je otkrio i rješenje koje je na paradoks ponudio. Cilj je ovoga rada izložiti Russellovo razumijevanje paradoksa i odgovora na nj u kontekstu njegove rane filozofije matematike.