U periodu adolescencije odnos roditelj-dijete posebno je slojevit. Mijenjaju se socijalni odnosi te je potrebna prilagodba i od adolescenta i od ljudi koji su mu bliski. Promjene koje nastaju kod adolescenata dovode do njihova sazrijevanja i mogućnosti samostalnog donošenja odluka. Istraživanja pokazuju da loši odnosi s roditeljima, njihovo odbacivanje i pretjerana kontrola dovode do emocionalnih problema i loše prilagodbe kod adolescenata. S druge strane, adolescenti koji imaju ostvarene bliske emocionalne veze s roditeljima pokazuju veću razinu društvene kompetentnosti, samopoštovanja, odgovornosti, kao i nižu razinu problematičnog ili devijantnog ponašanja. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati utječu li dimenzije roditeljskog ponašanja percipirane od adolescenata na stavove adolescenata prema nekim aspektima budućeg života. Na uzorku od 862 ispitanika završnih razreda srednjih škola rezultati ANOVA pokazali su da postoje statistički značajne razlike u dimenzijama obiteljske interakcije s obzirom na stavove adolescenata prema različitim aspektima budućnosti. Utjecaj navedenih varijabli nije se pokazao jedino u odnosu na planove adolescenata o upisu na fakultet. Rezultati ovog istraživanja mogli bi koristiti pri izradi programa za rad s roditeljima i adolescentima (preventivni programi, edukacije i savjetovanja). Roditeljima se na taj način može pomoći da bolje razumiju svoje adolescente i promjene koje se događaju u periodu adolescencije, a koje utječu na sve članove obitelji.
