Ovaj je članak posvećen problematici poučavanja starije hrvatske književnosti studenata kroatistike u sklopu hrvatske filologije i/ili slavistike na poljskim sveučilištima (prije svega na primjeru Šleskog sveučilišta u Katowicama). U tekstu se predstavlja suvremeno stanje predmeta/modula u okviru kojih se izučava i poučava hrvatska književnost s posebnim osvrtom na stariju književnost (od početaka pismenosti do kraja 18. stoljeća). Razmatraju se odabir (kanonskih) djela i predmetne literature te izazovi povezani s njihovim čitanjem, razumijevanjem, zatim analizom i interpretacijom. Ispituju se najprisutniji problemi vezani uz prijenos literarnih sadržaja uzimajući u obzir jezične poteškoće, barijere i interferencije te isto tako kulturne i povijesne kontekste hrvatske književnosti. Prezentiraju se i neke didaktičke strategije koje mogu pomoći u učinkovitom prenošenju znanja o ovoj književnosti te istovremeno i povećati interes studenata za temu. Članak naglašava značaj interdisciplinarnog pristupa, korištenja prijevoda i književnih adaptacija te uključivanja elemenata hrvatske kulture i povijesti u proces poučavanja. U tekstu se također pokušava skicirati perspektive razvoja, ali i nužnih promjena na području poučavanja starije književnosti u skladu s očekivanjima studenata, njihovim promjenjivim percepcijskim mogućnostima, novim didaktičkim i metodičkim tendencijama te modifikacijama programa studija kroatistike na poljskim sveučilištima, uvjetovanim općim promjenama u konceptu studija slavistike.
