U ovome radu riječ je o cjeloživotnome učenju nastavnika, koji čine zadnju kariku u obrazovnome sustavu odgovornom za provođenje politike cjeloživotnoga učenja. Nastavničku profesiju, između ostaloga, obilježava velika odgovornost, a ona uključuje i odgovornost nastavnika za vlastito učenje i usavršavanje. Provedenim se istraživanjem željelo pokušati prepoznati navike
učenja samih nastavnika u kontekstu opće društvene prihvaćenosti koncepcije cjeloživotnoga učenja. Polazi se od pretpostavke da postoji povezanost između pojedinih oblika cjeloživotnoga učenja i nastavničke motivacije, stavova i zadovoljstva poslom za njihovo cjeloživotno učenje. U radu je prikazano istraživanje provedeno među profesorima hrvatskoga jezika i književnosti i učitelja razredne nastave u osnovnim i srednjim školama u Zadarskoj županiji. Rezultati pokazuju postojanje statistički značajne povezanosti pojedinih oblika cjeloživotnoga učenja nastavnika i njihove intrinzične motivacije, pozitivnih stavova o cjeloživotnome učenju te zadovoljstva nastavničkim poslom.
