Rad obuhvaća mikrohistorijsku razinu Staroga Grada na otoku Hvaru, odnosno negativna gospodarska kretanja s dalekosežnim posljedicama za taj otočni grad s obzirom na kontinuitet trajanja krize, koja započinje još devedesetih godina 19. stoljeća i nastavlja se nesmanjenim intenzitetom u međuratnome razdoblju Kraljevstva SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije.
Promjene su osjetili svi društveni slojevi jer je gašenje tradicionalnih gospodarskih djelatnosti brodarenja na jedra, pomorske trgovine i brodogradnje te obrađivanje vinograda na granici rentabilnosti zbog niskih cijena i otežanog plasmana na vanjska tržišta dovelo do općeg osiromašenja stanovništva. To je rezultiralo i konstantnim iseljavanjem iz Staroga Grada, ali i nedostatkom domaćeg kapitala za nova investiranja u gradu. Tehnološki pomaci u industrijalizaciji grada gotovo su zanemarivi, a procesi provincijalizacije i otočne izoliranosti postali su sve intenzivniji.
