Francuska revolucija zauzima povlašteno mjesto u europskom kolektivnom pamćenju. Nije upitno da je odigrala iznimnu ulogu u rađanju vrijednosti, načela, prakse i mitova koji karakteriziraju modernu percepciju „demokracije“. To povijesno poglavlje pokazuje istovremeno i „tamnu stranu“. Sustavno uništavanje kulturne baštine, pretjerana represija, ritualizirana smaknuća uzdignuta na razinu svakidašnjeg spektakla, premeditirani pokolji, protuvjerska histerija, deportacije i raznovrsni drugi progoni, obračuni na vrhu vlasti, predstavljaju nezanemariv biljeg godina 1789.–1799. Ta nečuvena nasilja se nipošto ne svode na epizodu zvanu „Teror“. Štoviše, rijetko su spontane naravi ili puki plod igre slučaja.