U ovom se radu pokušava dokučiti što je to u poeziji Josipa Pupačića da su njegove pjesme ostale kao trajno nadahnuće novim naraštajima pjesnika koji ga, svjesno ili nesvjesno, slijede, te kako su njegove pjesme i neobična životna sudbina dale teme drugim umjetnicima: glazbenicima, glumcima, likovnjacima… Autor ovog teksta, kao profesor i književnik, analizira njegove teme i motive, neobičnost pjesničkog izraza i gradnje stiha. Navodi što je njega vezalo za Pupačićevo pjesničko stvaralaštvo i što je on učinio za popularizaciju njegova djela.