Škola uz obitelj ima ključnu ulogu u razvoju djeteta te je upravo školsko okruženje jedno od ključnih socijalizacijskih okruženja. U školskom okruženju djeca manifestiraju naučeno u svojem primarnom obiteljskom okruženju. U tom testiranju vlastitih snaga, ali i slabosti, školsko okruženje postaje mjesto na kojem se prvi put mogu manifestirati određene poteškoće u ponašanju. Kad je riječ o internaliziranim poremećajima u ponašanju, možemo kazati kako se oni teže uočavaju, teže su dostupni opažanju okoline i u školskom okruženju bivaju često puta zanemareni, a zbog svoje složenosti i kasne detekcije mogu prerasti u ponašanja koja su iznimno opasna za pojedinca i za njegovu okolinu. Ovim radom želi se doprinijeti dodatnom pojašnjavanju ove problematike, i to opisom samog fenomena kao i predstavljanjem postojećih istraživanja u svijetu i Hrvatskoj, uz svijest kako je riječ o metodološki neujednačenim istraživanjima i kako je za implementaciju preventivnih programa potrebna studija epidemioloških pokazatelja. Obrazložit će se zbog čega je uopće važno školsko okruženje i koji su to internalizirani poremećaji u ponašanju posebno prisutni kod učenika.
