In this text, the authors affirm the importance of researching language as a social phenomenon. Language research is extremely significant since we can learn a lot about the ways society is structured, about how it functions and about which are the most important mostly latent assumptions about other people. The process of language research is best understood as a cycle of six actions. The first step entails identifying concerns and developing research questions, as well as identifying an appropriate approach and sources of data. Therefore, the authors have decided to affirm a sociocultural approach as the most appropriate in language research. They also think that the process of gathering data must be systematic no matter what questions we ask, and which approaches we apply. Finally, the authors state that researching language from the sociocultural perspective means understanding the world, identities and roles in social actions. Thus, it means that revealing the meaning of human actions needs to be situated in the larger context of activity, while understanding social activities and attitudes needs to be connected to their manifestations and examples in the real world. The data used in the analyses of language and society are numerous and complex and require interdisciplinary approach that will, as authors conclude, contribute to a better understanding of language as a social phenomenon.uglavnom latentne pretpostavke o drugim ljudima. Sve to pridonosi boljem razumijevanju nas samih i naših odnosa prema drugim ljudima u komunikacijskim procesima i komunikaciji općenito. Proces istraživanja jezika odvija se kroz šest aktivnosti. Prva aktivnost uključuje određivanje problema i postavljanje pitanja te određivanje najprikladnijeg pristupa i izvora podataka. Vezano uz pitanja koja se postavljaju autorice u tekstu posebno odabiru i afirmiraju sociokulturni pristup istraživanju jezika. Također smatraju da proces prikupljanja podataka, bez obzira koja pitanja postavljamo i koje istraživačke pristupe koristimo, mora biti sustavan. Nadalje, autorice raspravljaju o prednostima i nedostacima najčešće korištenih metoda prikupljanja podataka kao što su: intervjui, upitnici, think aloud protokoli, promatranje, videozapisi, osobni dnevnici i arhive. Nakon prikupljanja podataka slijedi njihovo kodiranje i analiza, zatim njihovo kvalitativno i kvantitativno interpretiranje i naposljetku osvrt na rezultate i njihova prezentacija. Autorice na kraju konstatiraju da se istraživanje jezika i kulture sa sociokulturološke perspektive svodi na razumijevanje svjetova, identiteta, i uloga u društvenim akcijama. Zbog složenosti i slojevitosti ljudske komunikacije, nužno je za njeno bolje razumijevanje razmotriti i jezične i kulturološke kontekste: socijalne strukture, institucionalne kontekste, komunikacijske aktivnosti i individualno iskustvo. Nadalje, to znači da otkrivanje značenja individualnog ponašanja zahtjeva smještanje u mnogo širi kontekst djelovanja, a razumijevanje društvenih djelovanja i stavova njihovo povezivanje s njihovim manifestacijama i primjerima kontekstu stvarnog svijeta. Podaci koje možemo upotrijebiti u analizi jezika i društva su brojni i složeni te zahtijevaju interdisciplinarni pristup koji će, zaključuju autorice, pridonijeti boljem razumijevanju jezika kao društvenog fenomena.
