Ovim radom nastoji se istaknuti važnost alternativnih škola koje u svijetu paralelno s državnim školama funkcioniraju od prve polovice 20. st. Metodom komparativne analize prikazuju se tri originalna pedagoška modela: Montessori-pedagogija, waldorfske škole i Freinetov pokret. Posebna pozornost posvećena je teoretskim postavkama i didaktičko-metodičkim posebnostima navedenih pedagoških modela. Steinerova pedagogija temelji se na antropozofiji, Montessori pedagogija na antropologiji, dok je rad temelj Freinetove pedagogije. Zajednička sastavnica ovih alternativnih modela jest: sloboda u širem značenju, poštivanje djeteta kao individue, samostalan rad učenika, učenje istraživanjem, poticanje suradnje u kolektivu, promjena uloge učitelja, korištenje raznih materijala i tehnika u organizaciji učenja i nastave i općenito bolja priprema za život u društvu. Proučavajući temeljne sličnosti i razlike alternativnih školskih sustava, može se zaključiti da je rad i cjelokupna organizacija učenja i nastave uvelike drugačija nego u državnim školama. Obzirom da u Hrvatskoj postoji nekolicina škola koje rade po koncepcijama ovih pedagogija, svrha je rada da se zanimljiva didaktičkometodička rješenja implementiraju u postojeće državne škole, a time i poboljšaju razvoj pedagoškog i školskog pluralizma.
