Problem inkluzije u praksi posebno je naglašen kod djece s autizmom u dječjim vrtićima. Pretpostavke koje je potrebno ostvariti za provođenje inkluzije odnose se na probleme koji priječe ostvarivanje inkluzijskih vrednota. Jedna od vrlo važnih pretpostavki inkluzije jest redefiniranje uloge odgojitelja, kao i njihova osobna potreba odgoja i obrazovanja za prihvaćanjem djece s posebnim potrebama. Neodgovarajući položaj odgojitelja u dijagnostičkim postupcima umanjuje i njihovu odgojnu ulogu. Rezultati ispitivanja koji su prezentirani u ovom radu pokazuju stavove odgojitelja prema inkluziji kada se radi o djetetu s autizmom i naglašuju značajnu razliku u stavovima između odgojitelja s više i onih s manje godina radnog staža. S obzirom na rezultate ispitivanja, nužna je edukacija odgojitelja.
