Stari hrvatski rječnici vrijedan su dio naše jezične baštine. Analiza strukture takvog rječnika daje uvid u sliku kulturnih, socijalnih i ekonomskih prilika vremena u kojem je nastao i uspoređuje tadašnji hrvatski jezik sa suvremenim. No tekstovi pisani na papiru s vremenom blijede i propadaju. Digitalizacija se vrši upravo radi očuvanja rječnikâ, ali i analize građe, dostupnosti većem broju ljudi i lakše upotrebe. Digitalizacijom staroga Parčićeva rječnika sačuvano je vrijedno djelo hrvatske kulturne baštine. Osim što se digitalizacijom i obradbom građe ovoga rječnika pružaju mogućnosti olakšanja daljega procesa obradbe, istraživanja i samog očuvanja, omogućuje se također usporedba strukture jezika i života iz vremena nastanka rječnika sa suvremenim rječnicima i sadašnjicom.
