Ovaj rad bavi se proučavanjem jezičnih dodira u hrvatsko-engleskoj dvojezičnoj govornoj zajednici u Kanadi. Osnovni cilj rada je bolje razumijevanje poznavanja i upotrebe hrvatskog jezika te stavova o hrvatskom jeziku kod druge generacije nasljednih govornika. Kanada je multikulturalna država na službenoj razini, a uloge hrvatskog i engleskog jezika jasno su odijeljene te postoji izražena neravnoteža u položaju dvaju jezika i u njihovoj upotrebi. Dok je engleski dominantan ili većinski jezik (jedan od dvaju službenih jezika Kanade), hrvatski je nasljedni ili manjinski jezik. Premda postoje mnoge studije o različitim nasljednim jezicima, o hrvatskom kao nasljednom jeziku u Kanadi malo se zna zbog čega je nužno pobliže ispitati razvoj hrvatskoga kao nasljednog jezika i opisati jezične prakse. Podatci na kojima se temelji ova studija potječu iz dvaju izvora: popisa stanovništva Kanade i sociolingvističkog istraživanja upitnikom u hrvatskoj zajednici na širem području grada Toronta. Kako bi se opisale jezične prakse u zajednici i stvorio lingvistički profil nasljednoga govornika hrvatskoga, studija se usredotočuje na sljedeće teme: stjecanje jezičnih vještina na engleskom i hrvatskom, upotreba dvaju jezika u svakodnevnom životu, učenje nasljednog jezika i stavove o očuvanju nasljednog jezika.
