Evaluacija je rezultat kontinuiranog, rekurzivnog i divergentnog razvojnoga procesa svih dionika odgojno-obrazovnog sustava koji uključuju brojne interakcijske utjecaje. Kroz povijest, evaluacija je reflektirala ono što su učitelji vjerovali da je obrazovanje tog vremena. U stručnoj i znanstvenoj literaturi mogu se pronaći brojne definicije evaluacije te je teško iznjedriti jedinstveno određenje tog pojma koje bi vrijedilo u različitim društvenim i znanstvenim krugovima. Ipak, u radu ćemo evaluaciju definirati kao procjenu određenih odgojno-obrazovnih aktivnosti i rezultata te učinkovitosti intervencija kao i odgovara na pitanje jesu li ti ciljevi i u kojoj mjeri dostignuti. Dalje, bavit ćemo se evaluacijom odgojnoobrazovnog sustava i dionicima u evaluaciji te ćemo dati pregled evaluacijskih modela koji određuju razlike u evaluacijskim procesima. Budući da odgoj i obrazovanje predstavljaju istovremeno proces i rezultat toga procesa, postavlja se pitanje treba li evaluacija biti predodređena ciljevima ili biti otvorena i za neočekivane rezultate i ishode.
