Diskurs medicinskih susreta na jednak je način izvrstan primjer institucionalne komunikacije i diskursa moći te se njegove istaknute značajke mogu analizirati s različitih gledišta. Ovaj se rad bavi prekidanjem kao važnom karakteristikom komunikacije liječnika i pacijenta te institucionalne komunikacije općenito. Istraživanje je usredotočeno na usporedbu načina na koji se liječnici i pacijenti međusobno prekidaju i količine moći koja im je za to potrebna. Prije svega, predstavljena su određena prethodna istraživanja na ovome polju – navodi se kako se prekidanje razlikuje od preklapanja, koliko je uobičajeno da pacijenti prekidaju liječnike, kako i zašto se liječnici i pacijenti međusobno prekidaju te imaju li jednaka prava kada je riječ o prekidanju svojega sugovornika. Budući da je cilj istraživanja bio provjeriti ove rezultate i istražiti je li, kako i kada pacijenti prekidaju liječnike, analiziran je korpus 37 snimaka snimljenih u ustanovi tercijarne zdravstvene zaštite u Beogradu (Republika Srbija) na odjelu za pulmologiju. Primjeri prekidanja liječnika i pacijenata analizirani su prema načelima analize konverzacije i kritičke analize diskursa. Dobiveni rezultati potvrdili su uvijek prisutnu asimetriju u komunikaciji liječnika i pacijenta, koja nije toliko uočljiva kao u prethodnim istraživanjima. Konačno, istaknute su razlike među načinima na koji se liječnici i pacijenti međusobno prekidaju i razlozi njihovih prekidanja.
