Kazivanja starih tradicijskih sižea djeci obogaćuje i oplemenjuje život i pridonosi njihovom cjelokupnom razvoju. No, da bi dijete uopće moglo u potpunosti doživjeti ljepotu usmenog stvaralaštva, potrebno mu ga je približiti. Jedan od načina svakako je adaptacija i dramatizacija tradicijskih pričanja za potrebe scenskog izraza. Predaje, bajke, basne i legende dio su kulturnog identiteta, a njihovu duboku ukorijenjenost u lokalni ambijent potvrđuje i činjenica da su često predložak dramskom izrazu u radu s djecom predškolske dobi.