U radu su obrađene glavne morfološke jezične značajke splitske čakavštine u tekstovima Marka Uvodića Splićanina (1877. – 1947.). Splitska je čakavština s početka dvadesetoga stoljeća bila pod jakim utjecajem susjednih štokavskih govora pa je grad Split gubio svoje prvobitne čakavske osobine. Kao predlošci za analizu poslužili su tekstovi: Naš bidni tovar, Kun Frane i njegov tovar, Ni ni tovar luda beštija i Štorija jednega tovara. Uz tu životinju vežu se posebni detalji iz života splitskoga težaka. Analiza je obuhvatila morfološke jezične značajke unutar oblika sklonivih, sprezivih i nepromjenjivih riječi. Jezični korpus pokazao je proces međudijalekatske interferencije čakavskog i štokavskog narječja, ikavskočakavskoga s ikavskoštokavskim dijalektom.
