Ovaj rad istražuje fraktalnu narativnu strukturu popularne videoigre Assassin’s Creed (2008). Također se postavlja teorijska osnova fraktalne analize naracije. Ispituje se mogućnost postojanja političke dimenzije fraktalne estetike, posebice u videoigri Assassin’s Creed, za koju tvrdimo da je relevantna u istraživanju važnih biopolitičkih uvida u suvremenu digitalnu moć. Polazeći od analize hiperobjekata Timothyja Mortona, tvrdimo da fraktalnost ima ulogu u važnim suvremenim političkim pitanjima. Služeći se analizom pojma modulacije Stevena Shavira, ovaj rad dokazuje da je fraktalna analiza relevantna u istraživanju suvremenih problema digitalne biopolitike. Rad zaključuje da fraktalna narativna struktura videoigre Assassin’s Creed inovativno upućuje na biopolitiku videoigara.
