Istraživanjem je istaknuta potreba izjednačavanja važnosti koja se pridaje poticajnoj okolini u unutarnjem i vanjskom prostoru i način na koji odgojitelji organiziraju navedene prostore te planiraju aktivnosti i poticaje u njima te su osnaživane kompetencije odgojitelja za organizaciju i planiranje boravka na otvorenom. Neposrednim uvidom u praksu je postalo vidljivo kako su rijetko bile organizirane i planirane aktivnosti na otvorenom te je, osim velikih statičnih rekvizita, dvorište bilo bez drugih poticaja. Odgojitelji su najčešće samo nadzirali ponašanje djece, upozoravajući na sigurnost i poštivanje pravila. Stoga se pokušalo osvijestiti stavove odgojitelja uvođenjem promjena u izgledu i organizaciji dvorišta te formiranjem različitih vanjskih centara aktivnosti. Kroz istraživanje vidljive su promjene u stavovima odgojitelja i ponašanju djece u odnosu na inicijalno stanje.
