Ovaj rad tematizira jedno od najvažnijih područja idiomatskog jezika, kolokacije. Posebna se pozornost pritom posvećuje komparativnom prikazu najčešćih konstrukcija sastavljenih od laganog glagola (tal. „verbi supporto“, engl. „light verbs“) i imenice u hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku. Ta je konstrukcija odabrana za analiziranje jer je iznimno česta u najranijem stupnju usvajanja jezika, a cilj usporedbe bio je odrediti podudarnosti u svrhu korištenja pozitivna prijenosa pri poučavanju leksika u talijanskom i engleskom kao stranom jeziku, odnosno spriječiti negativan prijenos u vidu pogrešnih analogija. Istraživanje se temelji na pretpostavci da je količina potpunih podudarnosti u kolokacijama koje se poučavaju u ranim stadijima učenja stranog jezika ograničena, stoga ih je potrebno pravodobno uočiti i svratiti na njih pozornost. Dakle, nakon rasprave o rezultatima usporedne analize istaknuta je važnost poučavanja kolokacija u nastavi, tj. važnost predstavljanja najčešćih kolokacija usporedno s predstavljanjem nove riječi. U skladu s navedenim, zastupa se stav da bi pri učenju jezika bilo korisno i djelotvorno odabrati kolokacijski pristup.
