U ovom radu analiziraju se temeljna obilježja aktivnog učenja i njegove prednosti pri razvoju učeničkih kompetencija u odnosu na pasivno učenje i direktno poučavanje. Kako bi se ispitala njegova zastupljenost u nastavi prirode i društva, provedeno je istraživanje čiji je cilj bio ispitati učestalost primjene aktivnih oblika učenja, odnosno utvrditi najčešće i najrjeđe primjenjivane strategije učenja u nastavi prirode i društva. Istraživanje je provedeno na uzorku 118 učitelja razredne nastave Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Rezultati su pokazali da su strategije aktivnog učenja u nastavi prirode i društva samo djelomično zastupljene te da su osobito rijetki aktivni oblici učenja uz primjenu suvremene informacijsko komunikacijske tehnologije. Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da je zastupljenost direktnog poučavanja u odnosu na aktivne oblike učenja još uvijek dominantna. Stoga je potrebno poraditi na promicanju primjene strategija aktivnog učenja u nastavi prirode i društva, osobito njenih temeljnih oblika, poput istraživački usmjerene nastave.
