Zbornik okuplja radove posvećene kritičkom pisanju o suvremenoj umjetnosti, povijesti i teoriji kustoskih praksi, izložbi kao mediju te ulozi muzeja i galerija u oblikovanju umjetničkih narativa. Nastao je na temelju istraživanja i rasprava predstavljenih na trima izdanjima međunarodne znanstveno-stručne i umjetničke konferencije „Izložbene kartografije (kritički instrumentarij, izložbeni i kustoski narativi)” (2022. – 2024.), uz priloge o likovnoj kritici i njezinu obrazovanju. Autori razmatraju hrvatske i međunarodne primjere kustoskih praksi, institucionalne kritike, muzeoloških interpretacija, teorije slike i politike sjećanja. Zbornik zagovara kritičku refleksiju i pisanje kao ključne načine razumijevanja, kontekstualizacije i historizacije suvremene umjetnosti.
