U radu se propituju moguće povijesne veze između triju središta štovanja sv. Krševana u kasnoj antici i ranome srednjem vijeku: okolice Akvileje, Zadra i Otresa kraj Bribira. Razmatrajući smjerove širenja kulta u kasnoj antici, postavlja se ponajprije pitanje odnosa između izvorišta kulta u akvilejskoj okolici (San Canzian d’Isonzo) i začetaka kulta u Zadru. Razmatranjem najranijih zadarskih svjedočanstava uočavaju se dva za kult značajna vremenska horizonta: sredina 7. st. kao pretpostavljeno vrijeme prijenosa relikvija u Zadar i kraj 9. st. kao utvrđeno vrijeme obnove zadarskog samostana sv. Krševana. Upozoravajući na nepouzdanost (ne nužno i neupotrebljivost) dijela sačuvanih zadarskih narativnih izvora, otvara se pitanje vrednovanja najranijeg pouzdano posvjedočenog podatka o štovanju sv. Krševana na području Hrvatske kneževine, u Otresu. Postavljanjem pitanja mogućih veza između tih dvaju dalmatinskih središta kulta razmatra se i pitanje njihove veze s izvorištem kulta u sjevernoj Italiji. Intrigantan okvir za istraživanje pružaju svjedočanstva o boravku hrvatskih uglednika tijekom 9. st. u središtu najranijeg kulta sv. Krševana, u ranosrednjovjekovnome „samostanu“ sv. Marije i sv. Kancijâ kraj Akvileje, čime se podsjeća na važnost pozornijeg istraživanja tzv. „sedadskog evangelijara“ kao izvora za ranu hrvatsku povijest.
