Glavni je cilj istraživanja dati jezičnu sliku Splita kao dalmatinskoga središta nakon talijanske okupacije Zadra u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, temeljenu na raščlambi korpusa splitskih dnevnih novina. Naznačit će se odnosi uredništava dnevnikȃ prema hrvatskomu jeziku u međuratnom razdoblju, potkrijepljeni primjerima jezične politike kakva se u dnevnicima provodila. Pritom se razaznaju dvije oprječne struje: dnevnici koji podcrtavaju jezični unitarizam, uglavnom u suglasju s vukovsko-Belićevom normativistikom, i emancipacijska paradigma glasila koja u svojoj koncepciji češće ističu odrednicu „hrvatski”, s više ili manje uspješno izraženim jezičnim nacionalnim identificiranjem. Obradba istraživanoga korpusa uključuje metodu kvalitativne raščlambe sadržaja s ciljem utvrđivanja i objašnjavanja sličnosti i razlika pisanoga materijala. Jezična raščlamba obuhvaća pravopisnu, fonološku, morfološku, sintaktičku te leksičku razinu, a posebna se pozornost posvećuje člancima o jeziku objavljivanima u raščlanjivanim dnevnicima. Provedenom su jezičnom raščlambom potvrđene početne pretpostavke: iz usporednoga iščitavanja splitskih unitarnih dnevnika i splitskih dnevnika koji promiču nacionalnu ideju kroatizma potvrdilo se da su te dvije oprječne skupine dnevnika provodile umnogome bitno različitu jezičnu politiku. Uvjetno unitaristički usmjereno Novo doba i politički mu srodno splitsko novinstvo slijedi pravopisni obrazac Aleksandra Belića te kodifikacijske postavke trećega naraštaja hrvatskih vukovaca njegujući tako jezičnu unifikaciju u svojem novinskom izrazu. Radićevski naklonjena glasila osnažuju hrvatski jezični identitet približavanjem kodifikacijskim temeljima nacionalno svjesne struje hrvatskih jezikoslovaca, to jest njeguju hrvatske jezične osebujnosti, ali kratkotrajna su vijeka zbog uglavnom političkih razloga. Time je izostao i njihov snažniji odjek u javnom jeziku, ali provedenom se raščlambom donekle prevrjednovala početna pretpostavka o (jezično) dosljedno unitarnom splitskome međuratnom novinstvu te pokazala i, premda manje izražena, nacionalno svjesnija dnevnička koncepcija.
