Ovaj rad prikazat će povijesnu analizu sadržaja pedagoške literature kojom se prati položaj učenika u odgojno-obrazovnom procesu.
Rad prikazuje različite manifestacije učenikovog položaja unutar nastavnog procesa promatranog kroz relacije različitih interpersonalnih odnosa: učenik-učitelj, odnosa učenik-učenik, ili učenik-skupina učenika, itd. Učenik se u tim odnosima može promatrati ili u položaju subjekta ili objekta a vrlo rijetko istovremeno u položaju subjekta i objekta. Traganja za humanijom školom u povijesti prolaze kroz oblike vanjske i unutarnje prisile ili motivacije učenika na rad, zatim prolaze kroz pokušaje reformskih pravaca koji imaju težnju u pedagogiji popraviti ili ublažiti navedene krajnosti uvodeći u svoje škole potpuno napuštanje autoriteta i oslobađajući je od utjecaja društvene kontrole.
Položaj učenika u školi oduvijek je bio društveno uvjetovan i određen a nikako slučajan. Stoga se odgojno djelovanje od antike do danas kreće unutar granica od ljudske destruktivnosti do čovjekove konstruktivnosti, čiji povijesni tijek oslikava ovaj rad.
