U radu su predstavljeni rezultati istraživanja o odnosu učitelja/učiteljica razredne nastave prema zavičajnom (čakavskom) govoru učenika i njegovanju zavičajnoga govora u nižim razredima osnovne škole. Istraživanje je provedeno u osnovnim školama u Splitu te u Blatu i Veloj Luci na Korčuli 2011. godine.
Iako je odnos učitelja prema zavičajnom idiomu pretežno pozitivan, što je i bila polazišna pretpostavka, čini se kako učitelji ipak nisu u potpunosti svjesni prednosti koje nosi uključivanje zavičajnog idioma u nastavu. U tom smislu ovo istraživanje upućuje na potrebu programski osmišljenog pristupa zavičajnom idiomu, na potrebu izrade zavičajnih čitanaka te na potrebu stručnog usavršavanja sadašnjih i sustavne izobrazbe budućih učitelja koja će pridonijeti tomu da zavičajni govor dobije mjesto u nastavi koje mu pripada po kulturološkim, didaktičkim, ali i sociolingvističkim razlozima.
