Inkluzija podrazumijeva otvoreni obrazovni sustav, poštivanje osobnosti i različitosti drugoga, njegove etničke i kulturne pripadnosti, spremnost za suradnju, aktivno činjenje za dobrobit drugoga te donošenje prikladnih prosudbi i odluka. Kako bi se mogao ostvarivati navedeni pristup, odgojno-obrazovne ustanove trebaju stvarati organizacijske pretpostavke koje se temelje na shvaćanju djeteta kao socijalnog subjekta sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom. Stavovi odgojitelja/učitelja reflektiraju se kroz njihove pozitivne, ali i negativne postupke i ponašanja što bitno određuje kvalitetu ukupnog ozračja i neposrednog rada s djecom s teškoćama. Stoga se ovim radom nastoji dobiti dodatni uvid u stavove odgojitelja i učitelja u poimanju inkluzivne prakse na ukupno 303 ispitanika (171 učitelj u redovitim osnovnim školama i 132 odgojitelja u redovitim predškolskim ustanovama).
