Propitkuju\u0107i mimeti\u010dki karakter umjetnosti, s jedne strane, te mo\u0107 i granice stvarala\u010dke imaginacije, odnosno autorskoga stvaranja rije\u010dju i slikom, s druge strane, cilj je ovoga rada pokazati kako se u odabranim knji\u017eevnim radovima i videouradcima autori koriste motivom i \u2018mehanizmom\u2019 ogledala kako bi \u2013 neovisno o autorskom opusu, podrijetlu i mediju u kojem stvaraju \u2013 odaslali istu poruku: gledatelj i gledano (po\u0161iljatelj i primatelj) ne stoje u binarnoj opoziciji, ve\u0107 se me\u0111usobno preslikavaju u neprestanoj igri izme\u0111u nadzora i introspekcije, duhovnosti i tehnologije, prostora intime i (kontra)hegemonije (novih) medija. Rad analizira i kontekstualizira pjesmu \u201eMirror\u201c Sylvije Plath napisanu 1961. godine, zatim \u201eRaport stra\u017eara iz Pompeja\u201c Vlade Gotovca, pjesmu objavljenu u zbirci Osje\u0107anje mjesta 1964. godine, te najpoznatiji videouradak, odnosno jo\u0161 uvijek postavljanu instalaciju \u201eoca videoarta\u201c, Nama Junea Paika, pod nazivom \u201eTV Buddha\u201c, prvi put postavljenu 1974. godine. Uva\u017eavaju\u0107i funkcije jezika Romana Jakobsona, u radu \u0107e se nastojati pokazati kako su u tekstualnim i vizualnim medijima jezici umjetnosti u prvome planu u cilju slanja sna\u017enih i neprestano re-kreiraju\u0107ih poruka primatelju koji tako postaje suautor. Pri tome ogledalo slu\u017ei i kao motiv i kao alat ili mehanizam kojim se ispituje odnos izme\u0111u po\u0161iljatelja, poruke i primatelja. Obje uloge ogledala tako upu\u0107uju na autoreferencijalni potencijal umjetnosti. Uz metodologiju psihoanalize Jacquesa Lacana i poststrukturalisti\u010dke ideje Jacquesa Derridae o \u201epreno\u0161enju ozna\u010ditelja\u201c (odnosno \u201epreskakanjem\u201c izravnog odnosa ozna\u010deno \u2013 ozna\u010ditelj), analiza \u0107e pokazati mogu\u0107e metamorfoze (lirskoga) subjekta i posljedi\u010dne skokove u re-kreaciji identiteta \u010ditatelja\/gledatelja, pri \u010demu se umjetnost jo\u0161 jednom pokazuje kao prostor za igru i pomicanje granica slobode.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Propitkuju\u0107i mimeti\u010dki karakter umjetnosti, s jedne strane, te mo\u0107 i granice stvarala\u010dke imaginacije, odnosno autorskoga stvaranja rije\u010dju i slikom, s druge strane, cilj je ovoga rada pokazati kako se u odabranim knji\u017eevnim radovima i videouradcima autori koriste motivom i \u2018mehanizmom\u2019 ogledala kako bi \u2013 neovisno o autorskom opusu, podrijetlu i mediju u kojem stvaraju \u2013 …<\/p>\n","protected":false},"featured_media":87,"menu_order":0,"template":"","tags":[175,174,176,177,178],"class_list":["post-356","article","type-article","status-publish","has-post-thumbnail","hentry","tag-protuhegemonija","tag-umjetnicki-identitet","tag-masovni-i-novi-mediji","tag-odrazi","tag-sloboda"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ffstopenpress.ffst.hr\/it\/wp-json\/wp\/v2\/article\/356","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ffstopenpress.ffst.hr\/it\/wp-json\/wp\/v2\/article"}],"about":[{"href":"https:\/\/ffstopenpress.ffst.hr\/it\/wp-json\/wp\/v2\/types\/article"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ffstopenpress.ffst.hr\/it\/wp-json\/wp\/v2\/media\/87"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ffstopenpress.ffst.hr\/it\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=356"}],"wp:term":[{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ffstopenpress.ffst.hr\/it\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=356"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}