Ovaj članak utvrđuje koje su namjere i postupci učenja i poučavanja u školama i drugim obrazovnim institucijama odgovarajući u smislu važnosti medija za pojedinca i društvo. Počevši, primjerice, od slučaja sukoba pri uporabi medija, predstavljen je model radnje da bi se opisali značajni uvjeti učenja i poučavanja. Ovim modelom povezani su situacijski izazovi, potrebe mladih, razina znanja i iskustva kao i razina intelektualnog i društveno-moralnog razvoja kao važni čimbenici uporabe medija i radnji općenito te razmišljanja o njihovim posljedicama. Na osnovi navedenog, sposobnost i volja za djelovanjem na vješt, samostalan, kreativan i društveno odgovoran način naglašeni su ciljevi učenja i poučavanja u svijetu pod utjecajem medija. Da bi se ovi ciljevi ostvarili, životna situacija i potrebe mladih trebaju biti uključene u proces učenja i poučavanja. Istovremeno, ovi bi procesi trebali unaprijediti znanje i iskustvo te promicati intelektualni i društveno-moralni razvoj. U ovom se članku pokušava dokazati da rješavanje zadataka koji zahtijevaju samousmjerena istraživanja, rješavanje problema, odlučivanje, procjenjivanje ili stvaranje vlastitih rezultata, može pomoći da se ostvare navedeni ciljevi. Konačno — posebice u vezi s medijskom kompetencijom i medijskom pismenosti — opisano je pet područja zadataka koji potiču učenje o medijima: razlikovanje i uporaba odgovarajućih vrsta medija za raznovrsne namjere, stvaranje i odašiljanje vlastitih medijskih poruka, razumijevanje i procjena oblika medijskih poruka, svjesno se hvatajući u koštac s medijskim utjecajima, prepoznajući i procjenjujući uvjete medijske produkcije i medijskog odašiljanja.
