Cilj je ovoga rada na korpusu aktualnih udžbenika hrvatskoga jezika za osnovnu i srednju školu, odabranih prema Konačnom rezultatu odabira udžbenika iz „Kataloga odobrenih udžbenika u školskoj godini 2020./2021. – osnovne škole“ i Konačnom rezultatu odabira udžbenika iz „Kataloga odobrenih udžbenika u školskoj godini 2020./2021. – srednje škole“, te četirima suvremenim školskim gramatikama hrvatskoga jezika autora Silića i Pranjkovića (2007), Težaka i Babića (2016), Ham (2017) te Hudeček i Mihaljević (2019), analizirati obradu vokativa i kategorije vokativnosti u okviru nastavnoga predmeta Hrvatski jezik s obzirom na vokativna fonetska, fonološka, morfološka, sintaktička, pravopisna i pragmatičko-semantička obilježja. Rezultati istraživanja upućuju na predstavljanje vokativa kao padeža u kontekstu formalno-gramatičkoga pristupa s isticanjem njegovih oblikotvornih obilježja i sintaktičke autonomije, a komunikacijske vokativne funkcije u okviru funkcionalne jezikoslovne paradigme gotovo su posve zanemarene.
