Idealna obitelj, kao hegemonijska forma kojoj je imanentna konotacija savršenstva i optimalnosti, ima potencijal isključivanja obiteljskih struktura koje se tome idealu iz raznih razloga ne mogu/žele približiti pa je njeno neosviješteno kultiviranje problematično za svakoga stručnjaka koji se u svome profesionalnom djelovanju susreće s različitim obiteljima. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi kako studenti pedagogije, kao jedni od spomenutih (budućih) stručnjaka, percipiraju idealnu obitelj, ali i sam koncept idealne obitelji, te postoje li pritom razlike s obzirom na godinu studija. Istraživanje je provedeno postupcima analize crteža i sadržaja na uzorku od ukupno 123 studenata prve godine preddiplomskoga i prve godine diplomskoga studija pedagogije. Dobiveni rezultati upućuju na percepciju idealne obitelji dominantno kao zajednice oca, majke i nekoliko djece, ali i na osviještenost studenata diplomskoga studija o problematičnosti imenovanja bilo koje obiteljske strukture idealnom. U radu se raspravlja o implikacijama provedenoga istraživanja za buduća istraživanja i kurikulume studija pedagogije.
