Današnje cjelokupno tehničko odgojno-obrazovno područje je, zbog dinamičnih društvenih i tehničko-proizvodnih odnosa, suočeno s problemima uspješnog ostvarivanja ciljeva nastave. Problemi su izraženi u nedostatnim anticipacijskim i adaptacijskim kompetencijama učenika, što se negativno odražava na razvoj gospodarstva i društva u cjelini. Konstruktivistički pristup učenju i poučavanju nameće se kao valjana filozofska, psihologijska i pedagogijska podloga, suvremenog obrazovanja koja bi, primjenom strategija aktivnog učenja, mogla doskočiti tim problemima. Pri implementaciji konstruktivističkog pristupa važan segment predstavlja nastavni kontekst i kontekstualni pristup učenju i poučavanju. Zbog toga je bilo nužno razlučiti značenje konteksta učenja i poučavanja, i izdvojiti elemente kontekstualne nastave i učenja, relevantne za temeljni tehnički odgoj i obrazovanje. U tom smislu, u radu se iznosi određenje temeljnih pojmova kontekstualne nastave i učenja, nastavnog konteksta i kontekstualnog pristupa nastavi. Iznosi se pregled teorijske utemeljenosti i znanstvenih istraživanja, relevantnih za kontekstualno učenje i poučavanje u temeljnom tehničkom odgoju i obrazovanju. Izdvojeni elementi, pristupi i dobra praksa čine okosnicu kontekstualnog pristupa nastavi temeljnog tehničkog odgoja i obrazovanja.
