Na Filozofskom fakultetu u Splitu kao brucoš sam se prvi put pojavio 1. listopada 2007. godine, kao student povijesti i hrvatskog jezika i književnosti. Došao sam u Teslinu 12, odslušao govore tadašnjih dekana i prodekana i spremio se za početak svoje akademske karijere. Međutim, kakav je šok morao biti brucošu kad je vidio da će prvo predavanje iz povijesti biti tek za 3 tjedna i to nevjerojatno zbijeno, u četvrtak popodne, petak cijeli dan i subotu do poslijepodnevnih sati. Doista situacija baš i nije bila laka za naviknuti se. Netom što smo se naviknuli na to, došlo je upisivanje seminara iz predmeta koje smo slušali u 1. semestru te akademske 2007./2008. godine. Kolege s viših godina su me savjetovale da, ukoliko mogu, izbjegnem „strah i trepet“ 1. godine, prof. Brunu Kuntić-Makvić, međutim odlučio sam ipak uzeti seminar kod nje iz jednostavnog razloga što su mi teme bile privlačnije. I sada je lako biti pametan pa reći da mi je to bila jedna od najboljih odluka jer sam tu naučio pisati seminare i na isti način sam ih pisao svih svojih 5 godina fakulteta. S obzirom na ritam predavanja iz povijesti, kolege s kojima sam se povezao u tom 1. semestru i ja smo zaključili da tko to „preživi“ bit će jako zadovoljan. Zahtjevnost doista nije bila ni fizički mala. Upravo u okviru terenske nastave na kolegiju „Povijest Grčke i Rima sa starom poviješću hrvatskih zemalja“ prof. Kuntić-Makvić smo i imali fizički najteže trenutke: bilo je jako hladno kad smo išli u posjet Arheološkom muzeju u Splitu, zatim smo u Salonu išli po snijegu, a u Zagrebu smo u dan i pol prošli pješice kilometara kao gradski tramvaj. Bili su to naporni, ali za nas brucoše lijepi trenuci, čuvene terenske nastave iz antičke povijesti… posebice cjelonoćno „razgledavanje“ Zagreba, nakon završetka službene nastave… Međutim i taj semestar je završio i svi smo očekivali da će II. semestar biti lakši. Ali opet gotovo cijeli vikendi na fakultetu i opet cjelodnevna predavanja… Opet se biralo iz kojeg kolegija će se pisati seminar i to je jedini put da nisam poslušao sebe nego svoje kolege te sam upisao seminar iz europske i svjetske povijesti nauštrb hrvatske povijesti srednjeg vijeka. No „sreća u nesreći“ bila je da nam je seminare držao prof. Ivan Botica koji nas je „izluđivao“ s blic-testovima na svakom seminaru, no time nas je izvrsno pripremio za ispit iz golemog gradiva kojeg sam lako položio. Moram također reći da sam u tom II. semestru doživio šok kada sam prvi put u životu pao kolokvij iz „Hrvatske povijesti srednjeg vijeka“ kod prof. Budaka, međutim bila je to za mene dobra škola da počnem proučavati i ono što se piše malim slovima između redova. Također, na toj prvoj godini nam je predavao prof. Ivica Prlender kojemu predavanja doduše nisu bila obavezna, ali nisam propustio niti jedno jer je rijetkost sresti tako dobrog predavača. Mi smo nažalost bili i posljednja generacija kojoj je predavao, što smatram velikim gubitkom za Filozofski fakultet u Splitu.
