Knjiga donosi novo tumačenje jedne od najraširenijih tema ranonovovjekovne religijske umjetnosti. Na temelju umjetničkih djela, tiskanih izvora, arhivske građe i dokumenata ružarijanskih bratovština autorica pokazuje da prikaze Gospe od Ružarija nastale nakon Lepantske bitke nije moguće promatrati kao jedinstvenu skupinu djela posvećenih slavljenju pobjede Svete lige. Razlikuju se kompozicije koje izravno komemoriraju povijesni događaj od onih koje nastavljaju razvijati tradicionalni ikonografski model unutar okvira promicanja kulta Ružarija. Posebna se pozornost posvećuje odnosu između pobožnosti i političke memorije te različitim načinima na koje je sjećanje na Lepanto oblikovano u pojedinim sredinama, pri čemu se kao važna posebnost venecijanskog konteksta ističe uloga sv. Justine. Analizirajući primjere iz Venecije, Terraferme i istočne obale Jadrana, studija otkriva složene odnose između religije, politike i vizualne kulture od kraja 15. do prvih desetljeća 17. stoljeća.
