Josip Pupačić jedan je od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih pjesnika. Uz antologijsko More, po mnogima jednu od najljepših pjesama svekolike hrvatske književnosti, objavio je obilje stihova nesvakidašnje ljepote, precizna i jasna izraza, muzikalnosti stiha, profinjena ritma. Manje je, međutim, poznato da je Josip Pupačić bio uvažavani proučavatelj književnosti i književne povijesti te – antologičar. Naime, priredio je – no ne i objavio – antologiju o moru, tiskanu tek 2005. godine u izdanju splitsko-zagrebačkog nakladnika Ex libris. Njome je svojemu Moru želio “dati komparativni kontekst sličnih pjesama drugih pjesnika”. Na taj je način podastro najljepše i najreprezentativnije pjesme o moru i otkrivao bogate raspone stanja, osjećaja i raspoloženja koja ono potiče. Kao antologičar, Josip Pupačić je izabrao one pjesnike “koji s njim uspostavljaju suodnos, zatvaraju krug ljepote i emocije, koji, bez konzumenta, zjapi prazan, nedovršen”, nikad ne gubeći osjećaj za književnu vrijednost, ljepotu, umjetničku uvjerljivost. Kao antologičara krase ga izrazita pedantnost i vrsno poznavanje građe koju je izabirao.
