U radu se kritički analiziraju te pojašnjavaju različiti suvremeni oblici pismenosti smješteni u informacijski i tehnološki obojen kontekst života i rada. Kako je riječ o srodnim, ali raznovrsnim konceptima, naglašavaju se međusobne sličnosti i razlike te se ocrtavaju uzajamni odnosi između njih. Informacijska se pismenost izdvaja kao najznačajniji oblik suvremene pismenosti koji u sebi sjedinjuje sve ostale oblike. Osnovni elementi informacijske pismenosti uključuju izgrađena znanja i razvijene vještine pomoću kojih je pojedinac u mogućnosti adekvatno prepoznati svoje informacijske potrebe, locirati i procijeniti kvalitetu informacija i njihovih izvora, pohranjivati i ponovo rabiti informacije na učinkovit i etičan način te, u konačnici, rabiti informacije kako bi stvarao, upotrebljavao i komunicirao nova znanja. Krajnji je cilj stvaranje kritičke i kreativne osnove za daljnju uporabu informacijskih znanja i vještina u obrazovnom, profesionalnom i civilnom životu.
