Provedba inkluzivnog odgoja i obrazovanja mora biti opća politika i praksa, a kako bi se unaprijedila u određenoj mikro regiji bilo je potrebno istražiti stavove učitelja i nastavnika Ličko-senjske županije o dosadašnjem iskustvu, oblicima i načinima rada sa učenicima s posebnim potrebama. Rezultati istraživanja pokazuju da učitelji osnovnih škola ove županije imaju umjerene do krajnje pozitivne stavove o provedbi inkluzije, dok srednjoškolski nastavnici pokazuju veće nezadovoljstvo procjenom inkluzivne prakse u svojim školama. Inkluzivna praksa u školama u ovoj županiji je općenito vrlo dobra. Međutim, rezultati pokazuju nedostatno formalno obrazovanje učitelja i nastavnika u sadržajima vezanim za poučavanje učenika različitih sposobnosti, što nastoje nadoknaditi različitim stručnim usavršavanjima. Većina ispitanih učitelja i nastavnika ima potporu u radu s ovim učenicima te dobru suradnju sa stručno-razvojnom službom škole. Darovite i talentirane učenike usmjeravaju na dodatne izvanškolske i izvannastavne aktivnosti, kao i na posebne oblike školovanja. Učitelji i nastavnici s manje formalnog obrazovanja za rad sa učenicima s posebnim potrebama usmjereniji su na metodičko-didaktičke aspekte rada s njima.
