U ovom se radu analizira proces metamorfoze glavnoga lika u postindustrijskoj stvarnosti oponiranjem urbane ruralnoj sredini te preobražaju lika kroz određivanje vlastitoga identiteta u procesu sazrijevanja. U sustavu, kojega karakterizira gubitak tradicionalnih vrijednosti, čime onemogućuje pozitivno poistovjećenje s mitskim karakterima, lik se osvrće oko sebe u pokušaju pronalaženja odgovora i rješenja za vlastitu bezličnost, uz naglašen prijezir prema konvencijama i društvenom konformizmu. Ostvarenjem utopističke ideje stvaranja vlastitog mikrokozmosa započinje i simboličko stvaranje novoga života, čime se događa metamorfoza i započinje postupak mentalnog razdvajanja. Naglašeni su kreacija i prokreacija kao propulzivni elementi vlastitoga sazrijevanja i razdvajanja od svog simbionta.
