U radu se analizira novela Il tesoro talijanskog autora Artura Grafa s aspekta kategorije glagolskoga vremena. Istraživanje polazi od metode Haralda Weinricha koji glagolska vremena dijeli na ona koja pripadaju raspravljanome svijetu i ona koja pripadaju pripovijedanome svijetu. Na temelju odnosa među različitim glagolskim vremenima, donose se zaključci o tipu književnoga teksta za koji se autor odlučuje te se opisuju stilističke osobine teksta. Prema autorovom odabiru određenih glagolskih vremena, otkrivaju se stilističke osobine teksta, koje svoje uporište ima u prošlosti. U kritičkom čitanju fantastične književnosti, često se posebna pozornost posvećuje istraživanju uloge sjećanja i zaborava gdje se zaborav nerijetko isprepliće s prošlošću, a nada s budućnošću. Stoga ne čudi da će odnos između prošlosti i budućnosti, njihovo suprotstavljanje i međusobna ovisnost biti od temeljne važnosti u analizi novele. Weinrichova metoda, primijenjena na Grafovu novelu, pokazuje kako upotreba glagolskih vremena otkriva prepuštenost lika samovolji prošlosti.
