U tekstovima vizija prikazuje se drugi svijet unutar kojeg se vrijeme spacijalizira, odnosno, prostorno oblikuje. Prošlost, sadašnjost i budućnost raspoređuju se i dovode u bliski odnos. U srednjovjekovnoj prozi prostor i vrijeme se, ili određuju vrlo precizno, ili su potpuno neodređeni i nevažni. U Tundalovoj viziji nalaze se oba načela. Premda se Tundalova vizija smatra jednim od najdovršenijih djela tog žanra, organizacija prostora onostranog nije vidno napredovala u odnosu na tipičnu zbrku koja je primjetna u ranijim sličnim tekstovima. Ne postoji ideja o cjelovitosti prostora zagrobnog svijeta. Jedino što se čvrsto može odrediti jesu vrijeme i prostor pripovijedanja.